ne znam zašto, ali nekako sam oduvijek voljela svoj blog držati skriven. nisam ga oglašavala, nisam ljudima govorila da pišem, a tko me slučajno pronašao, bio je dobrodošao. neko vrijeme razmišljala sam i o gašenju bloga. nekako mi je sve to bilo izgubilo smisao, ali sam onda krenula listati stranicu po stranicu do samog početka pa mi je došlo iz pete u glavu da je ovo jedan mali kutak slobode koji ne želim izgubiti i da sa svojim virtualnim dnevnikom mogu podijeliti svaku misao, inspiraciju, želju... potaknulo me i što ste me vi svi dragi virtualni prijatelji posjećivali čak i onda kad nisam pisala ništa danima, tjednima, mjesecima.
da ne dramim, i am back. i imam FB stranicu, vjerovali ili ne. čak ni ja ne vjerujem. tko voli, nek klikče. tko, neće, nema mu spasa ;)
Style:Spy @FB
