sve češće se uhvatim da jurim kroz grad. sudaram se s prolaznicima pa mi psuju majku. spotaknem se na tramvajske tračnice i na kraju stignem kasnije nego da sam išla nogu za nogom. kao danas, na primjer. povjetarac lagano struji. asfalt upija sunce i ljeska se dok postaje sve toplije i toplije. prehodala sam pola grada. i uživala u tome.
treba usporiti korak i promijetiti sitnice. kao, na primjer, ovu malu umjetničku instalaciju na oronuloj fasadi u ilici. ne znam tko je autor. nek mi se javi da mu stisnem ruku. fali nam ovakvih malih životnih radosti.
enjoy your day <3
