Style:Spy@BUVLJAK

buvljak u medici je ooooodlična stvar. pogotovo ako, kao ja, imate zakrčen ormar i često se pitate što je meni ovo trebalo?

korak prvi bio je razvrstati odjeću. korak drugi, smoći snage za odvajanje od krpica koje su skupljale prašinu već ohoho godina, ali ih se nikako nisam uspjevala odreći. korak treći, natovarena ko mazga trebalo je stići do pierottijeve 11. 

no, eto, stigla sam i prostrla svoju plahtu na pod. pa čekala. malkice neugodan osjećaj. hm. da, malkice, koga ja zavaravam. trgovcima nije lako. svi nešto gledaju, prevrću, ali ipak se teško odlučuju iako je "sve po 15 kuna".

 prva je otišla jedna stara crna suknjica. uglavnom sam ponijela stvari koje su dobre, očuvane, nosive ali ih ja, jer sam se nakupovala, jednostavno nemam kad iznositi. jedna, druga, treća. polako ali sigurno, hrpica se smanjuje. 

brojim novce. nije loše. u sat vremena zarradila sam 100 kuna, odlična satnica :D. ipak, nema puno ljudi pa stignem razmišljati. što je dvosjekli mač. premišljam se. jesam li trebala datitu majicu za 15 kuna? koliko sam ju ono platila? a onda, glasić s druge strane odgovara kako je ta majca bila sama i ostavljena barem dvije godine. a nekoga će usrećiti. 

prodala sam i traper suknju, skoro pa je nova, u kojoj sam prije skoro četiri godine plesala na in music festivalu s malim trbuščićem u kojem je rasla lara. oslobađajući osjećaj. to su ipak samo krpe!

jedini je bio bed što sam čvrsto bila odlučila da neću potrošiti ni kune. to je obećanje bilo teško održati, ali nisam ni imala izbora. otišla sam bogatija za 180 kuna, i jedno posebno iskustvo koje bih svima preporučila.
more info na Facebooku: BUVLJAK:
i na Vecernji.hr:  S mjesta gdje i odbačeno nalazi vlasnika odlazi se s osmijehom