sniženja su počela, a ja im spremno odolijevam. ne zato što sam istrenirala strogoću sama sa sobom već iz jednog sasvim običnog razloga, nemam kaj za trošiti. uostalom, sniženja su često triki.
nekoliko mjeseci prije nego što će se živa u termometru početi penjati u visine i označiti početak rasprodaja koje čekamo cijele godine, naletjela sam na mid-season sale u westgateu. u potrazi za balerinkama koje će pokriti vrijeme kao što je, na primjer danas, ni vrit ni mimo. u potrazi za životinjskim printom. ma, koga mi tu varamo, u potrazi za xyz, što me naposlijetku i dovelo do toga da sad brojim kovanice, u dućau me čekao par iz snova.
svi uvjeti ispunjeni. dlakava životinja, udobna cipela. cijena? prava sitnica. polakomila sam se. priznajem. za pola minute već sam izlazila iz dućana, s osmijehom na licu i vrećicom u ruci.
problem s balerinkama počinje po povratku kući. probam ih ponovo i osjećam nelagodu. iritantni osjećaj da nešto ne štima. detalji koji su mi promakli u dućanu (jer sam bila lakomislena) sad postaju očiti. i više nego očiti.
lijevi primjerak ne valja. cipela se izuva. jednostavno NE drži nogu. aj, aj, aj, koja sam ja mutača, proklinjem samu sebe i brzopletost i kukam nad zlom sudbinom koju sam sama skrivila.
ok. vjerojatno je tvornička greška. priznajem da sam pogriješila, ali to praktično ne pomaže. ostaje pitanje, što dalje?
postojala je opcija vratiti se u WG i zamijeniti balerinke za nešto drugo jer, da, ako sam zaboravila spomenuti, bio je to posljednji par u mom broju. odustajem od zamjene robe. ne da mi se.
problem je na kraju riješio moj postolar i to jako efektno i elegantno, moram priznati.
iako se i na slici vidi kako je lijevi primjerak sfušan jer mi vire prstići, me dont care :D, lijeva cipele više se ne izuva i sve zajedno izgleda baš šik :)
pouka priče?
pazi što kupuješ, pa makar bilo deset kuna, ne dopustit da je to deset kuna bačenih u vjetar. ili, dobra postolar učinit će čuda?
hm...