sve češće se uhvatim da jurim kroz grad. sudaram se s prolaznicima pa mi psuju majku. spotaknem se na tramvajske tračnice i na kraju stignem kasnije nego da sam išla nogu za nogom. kao danas, na primjer. povjetarac lagano struji. asfalt upija sunce i ljeska se dok postaje sve toplije i toplije. prehodala sam pola grada. i uživala u tome.
treba usporiti korak i promijetiti sitnice. kao, na primjer, ovu malu umjetničku instalaciju na oronuloj fasadi u ilici. ne znam tko je autor. nek mi se javi da mu stisnem ruku. fali nam ovakvih malih životnih radosti.
enjoy your day <3
Odlicna ideja:)
ReplyDeleteZanimljivooo :) Bravo za autora :)
ReplyDeleteSuper..grafiti napravite mjesta za street collage (ili grafolaž ili kolrafit..smišljam ime za instalaciju)! Yeeee
ReplyDeletefantasticno!:)
ReplyDeleteSlow down and smell the roses.. Krasno draga <3
ReplyDeletekod vas je makar malo bilo povjetarca, kod nas je pustinja, fatima mi se priviđa koliko asfalt isijava -.- mane gradova. uspori manje će ti biti vruće ili na bajs pa lagano ;)
ReplyDeletefenomenalno je!:)
ReplyDeletetrebas cesce tako ja uvek. nekada mi se ljudi cude kako se vucem. stignem ja :)
ReplyDeleteovo je baš fora. baza je kad u gradu nađeš nešto ovako zanimljivo. umjetniku svaka čast na kreativnosti
ReplyDeletejao fantasticno je,mnogo kreativno,kamo srece da je vise takvih stvari
ReplyDeleteOd-li-čna instalacija ,))
ReplyDeletehvala na super komentraima draga ;-*